Društvo

Gošća naše dječje emisije “Radost” danas je bila nutricionistkinja u kotorskoj Javnoj predškolskoj ustanovi “Radost” Rada Brdar.

Ona je govorila o pravilnoj ishrani kao važnom faktoru za unaprijeđenje i očuvanje zdravlja, sa akcentom na navike koje djeca po pitanu ishrane stiču u najranijem uzrastu.

U nastavku možete pročitati intervju koji je zabilježila Jelena Kljajević.

Potreba za savjetima nutricionista je posljednjih decenija, čini mi se, sve izraženija, a posebno je važno da navike po pitanju pravilne ishrane stičemo u najranijem uzrastu. Da li se po vašem mišljenju mališani na ovom našem podneblju (pritom mislim na vrtićki uzrast i one malo mlađe) pravilno hrane? Često čujemo komentare da je dijete koje puno jede – zdravo dijete..A da li je to zaista tako?

Nepravilna ishrana je sve izraženiji problem, kako u zemljama evropskog regiona, tako i u našoj zemlji. Podaci iz različitih studija sprovedenih u Crnoj Gori u vezi sa ishranom i bezbjednošću hrane ukazuju na postojanje trenda rasta prekomjerne težine i gojaznosti u populaciji. Takođe, trend gojaznosti djece do pet godina starosti je nastavio trend rasta, sa 13% na 22,3% - gledano u odnosu na standarde Svjetske zdravstvene organizacije

Prekomjerna težina, gojaznost i povećana konzumacija zasićenih i trans masti, šećera i soli kao i nedovoljna konzumacija svježeg povrća i voća su vodeći faktor rizika za mnoge nezarazne bolesti

Nedovoljna uhranjenost i nutritivni deficiti sa jedne strane i prekomjerna uhranjenost i gojaznost sa druge strane odnosno njihove posljedice - predstavljaju dvostruko opterećenje kada su bolesti u pitanju,posebno u dječjem uzrastu.

Danas je popularan termin SKRIVENA GLAD. Dijete je praktično sito, pojelo je sve sto mu nije potrebno, ali ništa što mu je potrebno odnosno nutritivno vrijedno. TO JE GLAD U NUTRITIVNIM KOMPONENTAMA

To je upravo to što vi kažete kako često čujemo da “zdravo dijete puno jede”. Naravno, zavisi koja je to vrsta hrane koju puno jedete. Ako je to svježe voće i povrće, onda to zaista nije problem, već prednost. Dosta djece jede premalo namirnica koje su im potrebne, a sa druge strane - dosta mališana jede previše namirnica koje im nisu potrebne.

Godišnja stopa rasta prevalencije gojaznosti je u stalnom porastu i trenutna stopa je deset puta veća u poređenju sa periodom od prije pedeset godina.

S obzirom da se u ovom uzrastu, a i nešto kasnije naravno,  djeca uče po modelu, a model su im najčešće prvo roditelji i drugi odrasli sa kojima provode vrijeme – kakvu poruku mi zapravo

šaljemo djeci ukoliko se nezdravo hranimo? Oni uočavaju koje namirnice trošimo pa i ako ih njima ne nudimo – vjerujem da stvaramo problem i zabunu kod mališana.

Pravilna ishrana je važan faktor za unaprjeđenje i za očuvanje zdravlja. Može se reći da je krivac za lošiju ishranu nedovoljna informisanost roditelja i djece o benefitima zdrave ishrane. I

za posljedicu imamo da čak sedamdeset odsto djece proba neko gazirano piće prije druge godine života, a za to ne postoji apsolutno nikakva potreba.

Potrebno je informisati se i u praksi primijeniti zdrave principe ishrane, kako djece tako i ljudi koji ih okružuju (roditelji, članovi porodice, vaspitači), jer djeca uče na primeru, kao što ste i vi to lijepo rekli – model ponašanja je važan. Ako im budemo primjer, djeca će stvoriti zdrave navike za cio život.

Često mi roditelji kažu, moje dijete ne voli da jede voće. Da , ali, pitanje je da li je mališan nekada vidio vas da jedete voće? Ili vas je vidio kako gricvkate na primjer čips gledajućiu neki film? Umjesto što djeci govorimo: “Moraš pojesti, to je zdravo”, treba da pokažemo primjerom što je zdravo jesti. Na taj način, uz riječ “moraš” koja je imperative, sigurno ni mi odrasli ne bi bili poslušni.   Ja obično savjetujem: uzmite činiju sa voćem, sjedite u blizini djeteta, bitno je da vas vidi i onda grickajte, pokažite zadovoljstvo pri jelu, kao da jedete najukusniju stvar na svijetu i zaista pokušajte da uživate. Dijete će samo prići i uzeti da proba. Takođe, za vrijeme obroka treba da vladaju pozitivna emocija i fina, prijatna atmosfera. To je jako bitno pri konzumiranju hrane.

Znamo da postoje određena pravila kada je u pitanju ishrana beba, pa se u skladu sa njenim sazrijevanjem uvode nove namirnice svakih nekoliko mjeseci, od prilike. Kad dijete već, da tako kažemo sazri, kad postane sposobno da gotovo

samo jede, sa na primjer dvije ili dvije i po godine – kakva ishrana treba da dominira na jelovniku? Da li je u ovom uzrastu način ishrane važan odnosno može li mališanu u procesu razvoja “nauditi” na primjer nepravilna ishrana koja je

dominirala u tom najranijem uzrastu?

Treba da sagledamo jedinstvene nutritivne potrebe djece u svakoj fazi života, posebno u prvih hiljadu dana života, ali i kasnije, naravno. Ne možemo generalizovati. Postoje roditelji koji zaista poklanjaju veliku pažnju ishrani djece, a ima i onih koji probaju mnogo nezdravih namirnica, ali se na njih navikne. U tako ranom uzrastu dijete ima brži rast i razvoj i da bi se pravilno razvijalo i raslo neophodno je i da se pravilno i na vrijeme hrani. Kasnije, tokom školovanja, dijete koje se dobro hrani može bolje da se koncentriše i više nauči na času, kao i u izuzetno važnim adolescentskim godinama, kada se ponovo ubrzava fizički i mentalni razvoj i uporedo formiraju prehrambene navike za cio život.

Čime se vi rukovodite kada je u pitanju jelovnik za mališane koji pohađaju vrtić? Djeca uglavnom vole da jedu u vrtiću, u društvu im je inače sve slađe, pa i ono što

kod kuće ne žele da pojedu recimo – u vrtiću rado jedu …Što mora biti na meniju i zbog čega?

S obzirom da dijete u predškolskim ustanovama provede dosta vremena tokom dana, podrazumijeva se da za to vrijeme treba da dobije najveći dio dnevno potrebne hrane.

Rukovodim se normativima, jer normirana ishrana i stručno vođena ishrana je jedina garancija da će dijete dobiti količinu hrane koja po sastavu odgovara njegovim potrebama. Na primjer

najpotrebnijim hranljivim i zaštitnim sastojcima kao što su; proteini životinjskog porekla,minerali Ca i Fe, vitamini A, D, C, naročito u zimskim i jesenjim mesecima. Djeca jako brzo

rastu i razvijaju se i zbog toga je potreban, prije svega, unos proteina, ugljenih hidrata i makro i mikro elemenata. Stoga se mora korigovati u okviru postojeće organizovane

ishrane u predškolskoj ustanovi. Veoma su važni struktura obroka i način pripremanja hrane, u zavisnosti od porodične ishrane u toku koje djeca stvaraju određene navike i sklonosti prema

nekim vrstama namirnica odnosno jela. Zbog toga je jako važno da djeca jako rano počnu da dolaze u ove ustanove i time stvore

pravilan odnos prema jelu, steknu pozitivne navike i usvoje i zavole hranu koja pozitivno utiče na zdravlje.

Slatkiši su kod većine mališana omiljene poslastice. Međutim, i njih ima raznih. Fabrički slatkiši, uz neku recimo zanimljivu reklamu, simpatično pakovanje na primjer ili poklončić –zainteresuju mališane i roditeljima je sigurno teško da im ne ispune te želje. Jesu li fabrički slatkiši zaista, kako nerijetko čujemo, “čista hemija” koju treba izbjegavati ili je zapravo poenta da moramo biti umjereni odnosno sporadično djeci omogućavati da ih konzumiraju?

U krajnjem slučaju - biti umjeren, ali najbolje je izbjegavati ih. Nakon tako visokog nivoa slasti - djetetu će voće biti potpuno bezukusno, kao i domaći kolači koje će dijete izbjegavati i posezaće za kupovnim slatkišima. Pored tog marketinga koji je prisutan, dešava se da u mnogim konditorskim proizvodima

imamo vještačke zaslađivače, pojačivače ukusa, boju i aromu koji su kumulativni otrovi (organizam ih nemože resorbovati niti izbaciti) i raznih drugih dodataka od kojih dijete postaje praktično zavisno, redovnom i stalnom upotrebom.

Koliko je važno navići mališane na neku, da tako kažem, disciplinu kada su obroci u pitanju? Pominjali ste tokom razgovora i tu temu, dijelom…Mislim na satnicu….Pretpostavljam da je važno da se zna kada je tačno doručak, kada ručak , a kada večera, da se zna u koje doba dana se jede određena hrana…Da li je previše strogo da na tome inmsistiramo u uzrastu od recimo tri, četiri ili pet godina?

Da bi se dijete pravilno razvijalo i raslo – bitno je mnogo faktora… Između ostalog i to koliko se redovno hrani…Neki primjeri iz inostranstva nam govore da u pojedidim zemljama nemaju naviku da slatkiše ili neke grickalice konzumiraju u svako doba dana. Postoji satnica i za to. Svakako, prije ručka slatkiše ne bi trebalo jesti. Važne su esencijalne namirnice i to moramo razumjeti.

Zarad sticanja imuniteta kod mališana, pored ostalog je važno i kako se hrane. Je li, prema vašem iskustvu, jednostavno promijeniti način ishrane, ukoliko je dijete već duže vrijeme naviklo na recimo puno slatkiša, grickalica, prženje hrane…a većina mališana baš to voli ili je to težak proces?

Generalno nije teško. Ipak, potrebni su rad, upornost i disiplina. I naravno – ne može se doći do promjene “preko noći”, jer naglo ukidanje slatkiša na primjer za mališana može biti jako stresno. Naročito za ono dijete koje je bilo “nagrađivano” slatkišima. Ja zaista ne podržavam takvu vrstu nagrađivanja. U principu – potreban je teoretski dvadeset jedan dan da bi se čula ukusa odvikla od dotadašnjih navika. Na primjer - smanjenje soli i tako dalje....

Sve više je hrane koja je genetski modifikovana, a sa druge strane je sve manje vremena da pripremamo obroke, da se trudimo da pronađemo namirnice koje su organskog porijekla. Za kraj jedna poruka i za odrasle jer je činjenica da je

nepravilan način ishrane uzrok brojnih ozbiljnih zdravstvenih tegoba i bolesti…Što treba da dominira u našoj ishrani kako bi očuvali zdravlje? Koje su naše najčešće zablude u vezi sa načinom ishrane i što, po vašem mišljenju, treba hitno promijeniti?

Ovo je novo doba koje je počelo da zaživljava i kod nas, a to je genetski inženjering i ako nastavimo ovim tempom neće više postojati ni sjeme i jedne biljke koja nije modifikovana. Tu bi trebalo osvjestiti ljude i poljoprivredne

proizvođače uz poruku ČUVAJTE SJEME STARIH SORTI BILJAKA I ORGANSKI IH UZGAJAJTE NA SVOM IMANJU! A mi koji se ne bavimo poljoprivredom podržimo te ljude, kupujmo od njih , a ne iz uvoza u supermarketima. Zatim, treba jesti što manje prerađenu hranu, po mogućnosti sam spremiti obrok, koristeći namirnice koje kupujemo na pijaci.U našoj ishrani treba da dominiraju integralne žitarice, što raznovrsnije voće i povrće. Treba svesti na minimum upotrebu soli, bijelog brašna i šećera. Često u svakodnevnoj trci zaboravljamo koje su prioritetne namirnice za čovjeka i postajemo

u velikom procentu mesožderi. Slabo koristimo svježe namirnice, direktno iz prirode. Treba se češće podsjetiti piramide ishrane i u odnosu na nju praviti dnevni ili nedjeljni plan ishrane. Uz sve to treba napomenuti najvažniji faktor za dobro zdravlje, a to je VODA! Ako u to uključimo i redovnu fizičku aktivnost - onda je to dobar put ka dobrom i dugovječnom zdravlju.

(Na fotografiji nutricionistkinja Rada Brdar sa predškolcima sa kojima je realizovala radionicu pod nazivom “Piramida ishrane”)